Europska ideja o povratu inozemnog PDV-a zasnovana je na jednostavnoj tezi koja glasi: Pravna osoba koje ne privređuje, tj. ne obavlja oporezivi promet u državi X Europske unije i Regiona – ne treba ni da puni proračun te države.
Pravni osnov za povrat inozemnog PDV-a u okviru članica EU je Direktiva 8. Ona se primjenjuje od 1982. G
Nakon toga, 1997. godine EU je usvojila Direktivu 13 koja promovira pravo povrata PDV-a iz država članica EU, pravnim osobama koja su registrirana van EU. Ova direktiva se sprovodi od 1998. godine.
Dakle, Direktiva 8 je evropski pravni osnov za povrat PDV-a hrvatskim pravnim osobama iz država članica EU a Direktiva 13 je evropski pravni osnov za povrat hrvatskog PDV-a pravnim osobama van EU.
Obje Direktive su sastavni dio nacionalnih zakonodavstava o PDV-u. Državama članicama EU je ostavljeno pravo izbora, da li će direktivu 13 primjenjivati bezuvjetno ili će njenu primjenu ograničiti uvjetom „bilateralna uzajamnost (reciprociteta)“. Većina država EU direktivu 13 primjenjuje bezuvjetno.
Koristeći pravo nekonzistentne primjene Direktive 13, pojedine države, kao što su: Španjolska, Slovenija, Hrvatska, Njemačka, Mađarska, Češka, Poljska, Rumunjska, Bugarska i Grčka, primjenjuju Direktivu 13 uz obaveznu primjenu uvjeta reciprociteta.